Podvezivanje pupka

Kad počne da se ukazuje glavica deteta, pomagačica treba da podmetne porodilji jedan tvrd jastuk pod krsta i zadnjicu, da porodilja ne upadne jako u krevet prilikom napona. Dobro je da joj prekrije čmar komadom prokuvane vate ili prokuvanom krpom.

Ako primeti da se približava rađanje deteta (naponi su sve češći i jači, glavica se sve više ukazuje na izlazu), pomagačica treba ponovo da opere ruke toplom vodom i sapunom (neko treba da joj poliva), da ih istrlja malo alkoholom ili rakijom pa, ne brišući ih i ne dodirujući ništa, da čeka dok se dete rodi.

Odmah posle rođenja deteta pomagačica treba da pazi da mu je lice okrenuto naviše, da se ne bi ugušilo u plodovoj vodi i krvi, koja obično izađe iz materice zajedno sa detetom.

Doneseno dete odmah po rođenju zaplače jasnim i zvonkim glasom, a katkad i mokri. Ako ne zaplače odmah i ako je plavo, treba ga uzeti levom rukom za nožice, podići uvis, a desnom lako lupkati i trljati po leđima i stražnjici. Pri tom treba paziti da se pupčana vrpca jako ne zategne. Čim dete zaplače, treba ga položiti između majčinih nogu i komadićem prokuvane vate obrisati mu oči, usta i nos, i pričekati da krvni sudovi u pupčanoj vrpci prestanu kucati. To se oseti ako se pupčana vrpca pažljivo uzme između dva prsta. Kucanje krvnih sudova znak je da krv još uvek prelazi iz posteljice u novorođenče, i ta veza ne treba da se prekida. Za novorođenče je važno da dobije što više krvi.

Kad se među prstima oseti da su krvni sudovi prestali da kucaju, treba rastaviti majku i dete. Prokuvanom tračicom pupčana vrpca se podveže na dva mesta: prvo, za širinu dlana udaljeno od detinjeg tela, da ne bi dete iskrvavilo, a drugo, odmah ispred polnih organa žene, da bi se sprečilo krvarenje iz posteljice. Obavijajući polako i ravnomerno tračica se jedanput veže oko pupčane vrpce, a zatim još jednom omota oko pupčane vrpce i ponovo veže. Ovako se veže na oba mesta. Tračica ne sme da bude ni uska ni oštra, jer bi mogla da se useče i prekine pupčanu vrpcu, te bi novorođenče odmah moglo da iskrvari i da umre.

Pošto je pupčana vrpca tako podvezana, podigne se malo levom rukom tako da se dlanom zakloni trbuščić novorođenčeta, a desnom rukom se prereže iskuvanim makazama između dva čvora, bliže čvoru do detinjeg tela. Patrljak pupčane vrpce na detetu premaže se jodom, dete se zamota u suvu čistu pelenicu i stavi na zaklonjeno mesto da leži porebarke kako bi lakše mogle da izlaze sluz i voda koje još ima u ustima.

Ako porođaj nastupi pre nego što su tračice i makaze prokuvane, sa prerezivanjem pupčane vrpce ne treba žuriti. Pod novorođenče se podmetne suva i čista pelena, a drugom se pokrije, i pri tom se pazi da su mu nos i usta slobodni, pa se pričeka da se tračice i makaze skuvaju.

Pupčanu vrpcu nikad ne treba vezivati neprokuvanom tračicom, vunicom, koncem ili komadićem krpe otkinute od starog odela ili rublja, niti prerezati starim, zarđalim neprokuvanim makazama, nožem, srpom itd. To mesto gde je pupčana vrpca prerezana otvorena je rana na novorođenčetu; ona može lako da se zagadi, i da nastane gnojenje na samoj rani ili opšte trovanje (sepsa), koje novorođenče teško može da preživi. Poznato je jedno specijalno oboljenje novorođenčeta ― tetanus, šklopci, koje nastaje usled zagađivanja pupčane rane. Nekoliko dana posle rođenja dete odjednom ne može da otvori usta i da sisa, vilice i čitavo lice mu se zgrče, vrat i leđa ukoče, teško diše, i posle jednog ili dva dana umre.



by

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *