Nanošenje šminke

Sminkanje je postupak ulepšavanja koji žene primenjuju hiljadama godina. Iako su se stilovi u šminkanju menjali, a kozmetička sredstva usavršavala, osnovni cilj je ostao isti: da se prikriju nedostaci, a istakne ono što je na licu lepo.

Sredstva za šminkanje se biraju prema tipu kože. Za suvu kožu se koriste preparati koji sadrže vlažne materije, dok se za masnu kožu koristi šminka bez masnoća.

Šminka može biti dnevna i večemja, diskretna i upadljiva, delimična i potpuna, ali je u svakom od ovih slučajeva potrebna određena veština šminkanja. Osnovno pravilo je da se, bez obzira na to kakav efekat želite da postignete šminkanjem, šminka postepeno pojačava. Mnogo je lakše, a i brže, pojačati intenzitet boje za još jednu nijansu, nego ukloniti višak nanete senke ili ruža.

Redosled šminkanja

1) Priprema lica: na očišćeno i tonizirano lice stavlja se vlažna krema koja je ujedno i osnova za
šminku. Najboljeje da se ovakrema ostavi izvesno vreme da je lice upije, pa da se tek onda šminka.

2) Tečni puder Zatim se na lice vlažnim prstima ili malim, vlažnim sunđerom nanosi podloga (tečni puder). Podloga treba da bude prozirna i da odgovara boji tena tako da se skoro ne primećuje kada se nanese na kožu. To, ugiavnom, znači da bi podloga trebalo da bude nešto svetlija od boje kože. Pri tome je važno znati da boju podloge ne treba probati na nadlaktici već na kraju obraza i to pri dobrom osvetljenju.

Samo vrlo mladim osobama ili onima sa savršenim tenom podloga nije potrebna. Većini žena podlogaje neophodna, bar na nekim delovimalica (nos, brada, čelo). Ako se podloga nanosi na veći deo lica, onda je neophodno da se njome namaže i vrat kako se boja lica ne bi razlikovala od boje vrata.

Šminkom se istovremeno prikrivaju nedostaci i ističe ono što je na licu lepo.

Većini žena podloga je neophodna, bar na nekim delovima lica.

Korektor treba da bude u boji podloge, ali svetlije nijanse.

Podloge se proizvode u različitim oblicima: tečne, gel, kreme, pene, stik. Većina njih su emulzije voda-ulje, ali ih ima i bez ulja, za masnu kožu. Za masnu kožu su najbolje mešavine kreme i pudera koje daju mat izgled.

Za dnevnu šminku se prepomčuju mat podloge, a za večemju se mogu koristiti i svetlucave.

Iako je stavljanje ovakve podloge (tečnog pudera) korisno, jer dobro prekriva kožu i čini je lepšom, ne treba je upotrebljavati svakodnevno i dugotrajno, jer ometa normalno funkcionisanje kože. Zbog toga se prepomčuje da se ovakva podloga stavlja samo povremeno za specijalne prilike ili bar samo na one delove lica na kojima je gotovo neophodna (sakrivanje kapilara i fleka).

3) Korektor – U slučaju da šminkom želite da pokrijete podočnjake, ožiljak ili neke druge mane kože, trebalo bi koristiti korektor. Najbolji je korektor u obliku tečne kreme iste boje kao podloga, ali nešto svetlije nijanse. Korektor treba naneti malom četkom ili specijalnim štapićem na čijem se vrhu nalazi sunđer. Ne treba ga nanositi prstima, jer će se boja zadržati na vrhovima prstiju, a na licu će ostati otkriveno ono što pokušavate da sakrijete. Korektor treba nanositi postepeno i dodavati ga sve dok se ne postigne željeni efekat. Pri tome treba voditi računa da se ne vide konture mesta na kome je korektor primenjen. Korektor u stiku često je suv i ne razmazuje se dobro, a događa se i da se posle izvesnog vremena zgruša i ostavlja vidljive linije na licu.

4) Puder u prahu – Nakon što se višak podloge i korektora upije papirnom maramicom, na lice se nanosi puder u prahu. Puder se nanosi komadićem vate prvo na čelo, nos, bradu i obraze, a zatim na predeo duž linije vilice i vrat. Višak pudera skida se specijalnom mekom četkom. To je naročito važno jer debeo sloj pudera deluje neukusno. Puder je dobro nanet samo ako se uopšte ne primećuje na licu. Boja pudera bira se prema boji podloge i boji kože lica, ali i prema dobu dana. Za dnevnu šminku koristi se prozimi (translucent) dok se za večemju šminku može odabrati puder intenzivnije boje prilagođene veštačkoj svetlosti. Za svečanije prilike mogu se koristiti puderi sa finim sitnim česticama koje se prelivaju na svetlosti.

Ukoliko je koža zdrava, puder u prahu isto tako dobro prekriva kožu kao i tečni puder (podloga). Upotreba pudera u prahu se preporučuje ne samo zbog toga što čini kožu lepšom, već i zbog toga što je direktno štiti od uticaja vetra, hladnoće i prašine.

Kompaktni puder (puder u kamenu) se ne preporučuje da se kao jedini puder nanosi na kožu lica. Ako se nanese na vlažno lice ili podlogu slepiće se i od njega će se napraviti sitne grudvice. Pored toga, kod žena sa osetljivom kožom može izazvati alergijske ili zapaljive procese. Ova vrsta pudera namenjena je popravci šminke u toku dana, jer mu je pakovanje pogodno za nošenje u tašni, a primena laka i brza. Razume se da boja kamenog pudera treba da odgovara boji pudera koji je pre toga upotrebljen.

Svi puderi sadrže najviše talka, a zatim i pirinčano brašno cink oksid i magnezijum karbonat. Mogu da im se dodaju i neka entiseptička sredstva i sredstva koja pojačavaju sposobnost prijanjanja za kožu.

5) Rumenilo – Rumenilo se proizvodi u obliku krema, gela ili pudera. Od oblika u kome se rumenilo primenjuje zavisi i redosled šminkanja. Rumenilo u obliku krema nanosi se na podlogu, nakon čega se stavlja puder u prahu. Ako se koristi rumenilo u obliku gela ono se stavlja takođe na podlogu, ali se posle toga ne koristi puder u prahu. Rumenilo u prahu nanosi se posle pudera u prahu. Nekada se kombinuju rumenilo u obliku krema i u prahu, jer se na taj način duže drži na licu.

Puder se nanosi vatom, a višak skida mekom četkom.
Kameni puder služi samo za popravku šminke u toku dana.
Rumenilo će se najduže zadržati na licu ako se rumenilo u kremu kombinuje sa prahom.

Rumenilo se nikada ne stavlja blizu nosa ili očiju, niti ispod linije nozdrva.

Boja rumenila bira se prema boji tena i boji odeće.

Bez obzira na to koje rumenilo se upotrebljava, bitao je da se ono nanese na pravo mesto. Rumenilo se stavlja prema obliku lica, naročito jagodica. Ali, za sve oblike važi pravilo da se rumenilo nikada ne stavlja blizu nosa ili očiju, niti suviše nisko (ispod linije nozdrva). Da biste pravilno stavili rumenilo gledajte ravno u ogledalo, povucite prstom vertikalnu liniju od očne jabučice do jagodične kosti i nanesite rumenilo od tog mesta prema liniji kose, u nekoliko blagih uzastopnih poteza. Pri tome, treba voditi računa da konture rumenila ne treba da budu uočljive.

Stavljanje rumenila je oduvek bilo jedna od najvažnijih faza šminkanja jer ono licu daje zdrav i prirodan izgled. Pre nego što su postojala rumenila žene su štipkale obraze da bi izgledale rumenije. One to i danas čine, ali samo da bi na osnovu te boje odabrale najprirodniju nijansu rumenila. Međutim, boja rumenila može da se bira i prema boji odeće. Na primer, uz grimiznu i purpumu odeću bira se rumenilo umereno ili tamno roze, uz narandžastu boju se stavlja rumenilo boje breskve ili zagasitije braon boje, a uz bež tonove odeće najbolje pristaje rumenilo koralne ili boje rđe. Sve što je sedefno, zlatno ili srebmo trebalo bi ostaviti za veče.

Ako se boja ne izabere dobro ili ako se rumenilo pogrešno postavi, umesto lepog i zdravog izgleda može se postići suprotan efekat. Tako pogrešno naneto rumenilo može licu dati grozničav izgled ili delovati kao fleka ili modrica.

Rumenilo se često koristi i za korekciju oblika lica, ali pri tome treba voditi računa da se za to koristi minimum boje. Nekada se bolji efekat postižu isticanjem onoga što je lepo nego prikrivanjem nedostataka, tim pre što je veliki broj žena suviše kritičan prema svom licu u odnosu na okolinu koja njihove „nedostatke” ponekad i ne primećuje.



Posted

in

by

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *